Svjedočanstvo Lana A.

Dragi ljudi u Isusu,

Zovem se Lana, imam 34 godine. Rođena sam u Zg i do svoje 18. godine živjela sam u tom gradu. Odgajana sam u obitelji ateista sa puno roditeljske ljubavi i radosti, što je dovelo u konačnici do jedne mjere moje razmaženosti s kojom i dan danas vodim bitke. Moji roditelji unatoč pogrešnom i zaslijepljenom tadašnjem vjerovanju bili su ljudi sa velikim srcem i dušom. Oni su mi bili sve, početak i kraj.

Preokret koji se dogodio u mom životu (danas zahvaljujući Čistoj Istini imam spoznaju o tome da je to bilo sve u skladu sa Božjim redom i planom mog povratka kao jednom otpalog bića k Njemu) jest bila bolest i ovozemaljska smrt mojih roditelja u najosjetljivijim godinama života, u pubertetu. Tadašnji dokaz da bolest nije od Dobroga pokazana mi je tada u trenutku smrti ovozemaljskog oca, čije je tijelo kada ga je duša napustila vraćeno u normalu, sve što je izgledalo nenormalno, sva bolest koja je bila vidljiva na tijelu je nestala kao da je nikad nije ni bilo, lice mu je izgledalo kao da nije ni bio bolestan, bez ikakvih tragova bolesti. Time činjenica da se vodi bitka za duše na ovoj Zemlji drži vodu. Hvala ti Isuse što danas imam spoznaju o tome kako možemo molitvom Tebi u ljubavi usmjeriti izgubljene duše prema Tvom svjetlu i spasenju!

Normalno da sa spoznajom koju sam tada posjedovala, što znači da je uopće nisam imala na niti jednom nivou moje svijesti, odlučila sam sebe sažalijevati, kažnjavati, čineći loše stvari sebi i bližnjima, hodati po rubu i kriviti Njega za nastalu situaciju. Ne moram ni spominjati da sam sa ovakvim načinom življenja ulazila u sve veću ne-ljubav i protivljenje. Moji zakonski skrbnici bili su mamina sestra i njen muž kod kojih sam živjela do svoje 18. godine. U njihovoj obitelji dominirao je red i stega, vojnički način života, što je u meni proizvelo još veći bunt i smišljanje laži na laž kako se izvući iz svakodnevnih situacija. Nakon 10-tak god. nažalost i njih je zadesila jednaka bolest i smrt kao i kod moje roditelje.

Dragi Otac Koji je sama Ljubav, bez obzira na sve navedeno, bio je neprestano Prisutan u mom životnom odrastanju, čuvajući i štiteći me od zla kroz sve svakodnevne situacije kao najbolji Opskrbitelj, što znači da unatoč neposjedovanju spoznaje o Njemu i gubitku roditeljske sigurnosti, meni ništa nije nedostajalo.

Sa 18 godina došla sam na studij u St isto kako je On želio, jer ja to nisam željela. U novom okruženju i gradu zatekla sam se sa malim brojem poznatih ljudi osim mojih rođaka, što me je u duši nagonilo da se prvi put susretnem s Biblijom i Riječi kroz Mudre Izreke gdje mi je sve preslikavao govoreći mi o mom životu i ljudima kojima sam bila tada okružena. Tada me šokiralo kako je Riječ živa i skroz primjenjiva kao da je pisana samo za moj životni put. Međutim, vezanost koja je prevladavala nije dopuštala ustrajnost u čitanju.

U 21. godini upoznala sam Alena, svog životnog suputnika i najboljeg prijatelja na ovoj Zemlji, čovjeka koji unatoč svim mojim lošim instinktima ima Ljubavi i razumijevanja za mene, a usporedno s time i on vodi borbe sa svojim slabostima kao uostalom i svi mi, što nam je i cilj da se pročistimo na ovoj Zemlji. On je ljubitelj Istine (taj pojam mi nikad nije bio jasan i važan, danas shvaćam da je jako bitno biti istinoljubiv) i upoznao je Boga Oca Isusa Krista na pravi način. Tu spoznaju i znanje koje je posjedovao godinama je prenosio u miru i blagosti na mene. U početku Riječ koju mi je prenosio o onome što je Krist učinio za nas i kakvi mi moramo biti u skladu s Njegovom Riječi, nisam mogla slušati više od pola sata, sve bi u meni poludjelo. S vremenom se prag tolerancije za slušanje povećao, no zaljubljenost među nama koja je tada više prevladavala i tadašnje dobre životne okolnosti smjestile su Riječ kao da se to tiče nekog tamo susjeda a ne direktno mene. Činjenica moje gluposti a danas kada imam spoznaju vrlo je smiješna, Alen mi je često govorio: moraš raditi na sebi! Nikako tu frazu nisam mogla dokučiti što hoće reći s time: radi na sebi! Pa ja sam super, imam uređenu frizuru, našminkana sam, obučena, uredna, smijem se, studiram, znam kuhati… pa imam sve kvalitete… što se tu ima više raditi?!! Naravno danas se smijemo toj mojoj gluposti a ovime želim samo pokazati stupanj moje tadašnje zavezanosti uma na glupost. Negdje 2005. krenula sam na tečaj vjeronauka u katoličkoj crkvi jer sam se htjela krstiti a to je bilo tada jedino mjesto među ponuđenima. Primila sam ceremonijalno krštenje, krizmu i pričest nažalost bez pravog temeljnog znanja i promjene sebe kao bića na duhovnoj razini.

Tokom godina nešto u meni je uvijek tražilo ono nešto, a danas znam da je to Isus koji želi da ostanemo u Njemu i On u nama. To nešto sam tražila i u istočnjačkoj yogi jer mi se to činilo skroz cool, moderno i tipa oni su stvarno unutra sa duhovnosti. Naravno da lutajući, prepuštajući i otvarajući sebe za upliv tko zna čega ne može izaći na dobro. A postoji samo dobro i zlo. Istina je jedna, put je jedan, a oni se drugim imenom zovu Isus (Ivan 14:6).

Hvala Isusu što me doveo na pravi put, danas imam spoznaju o tome jer sam zahvaljujući mojim prijateljicama iz Zg, Sonji i Ivi, ponukana da otiđem poslušat Lorensov Seminar u St pod nazivom 'Kako primiti iscjeljenje od Isusa Krista?!' 2013. godine na Gripama. Pristup do blagoslova koji su nam osigurani u Isusu Kristu a koje je Lorens tada odabrao bilo je prisvajanje spasenja i iskupljenja pod Križem putem Ispovjedi Vjere. Taj čin Pobjede s Kristom koji sam primila punim srcem imao je ogroman utjecaj na mene. Ono što sam tada čula, naučila i doživjela na duhovnoj razini u svom umu, duši i srcu je čista sila odozgo u Isusu Kristu, koja ne može stati na ovaj papir i opisati se riječima već to iskustvo mogu samo poželjeti svakoj potrebitoj i nespašenoj duši da čuje i da se spasi.

U nastavku daljnje komunikacije i druženja na temu je došla i štetnost istočnjačkih praksi te mi je pokazan način na koji svoje tijelo možemo istegnuti Božanskim putem u Ime Isusa Krista. Demonstracijom ušli smo u proces Lorensovog polaganja ruku kroz zapovjedne molitve namještanja kostiju da bi na kraju radi očitovanja u mom duševnom sistemu molitva završila izbavljenjem od zlog. Hvala ti Isuse što se u Tebi možemo svjesno oduprijeti protivniku!

Na prvom Seminaru dobila sam spoznaju težine Riječi o Sijaču, poglavlje u Luki 8:11-15.

Prava iskustva vjere čovjek dobiva tek kada prolazi kroz kušnje. Tek tada se kuša da li ti stojiš iza svega onog što si naučio i ispovjedio, tj. da li je sjeme palo na kamenito, trnovito, kraj puta ili dobro tlo. I onda ako si prokušan ostao u poziciji ne skidajući pogled sa Isusa slijedi rast u vjeri.

Na kušnju, između ostalog, stavljena sam kada mi je redovnom kontrolom na uzv. pronađena cista 3,6 cm na desnom jajniku, tada se u mojoj glavi cijeli svijet srušio a Sotona mi se smijao svakodnevno govoreći mi svi su ti u obitelji umrli od raka jajnika, baka, mama, teta, na prošli Božić i sestrična, na redu si ti. Ne moram ni govoriti da sve ono što sam naučila na prethodna dva Seminara i bezbroj slušanja audio materijala sate i sate poduke umanjila je jedna crna mrlja od 3,6 cm. Moja vjera u tom trenutku bila je jaka kao dječji balon kojeg netko probode iglicom i on u sekundi pukne i izduši. Hvala Isusu dragom koji me nikada pa ni tada nije ostavio samu već uz veliku pomoć na svakodnevnoj bazi mog dragog Alena koji mi je dizao vjeru na način da pazim čije misli prihvaćam i što mi izlazi iz usta, počela sam se vraćati na svjetlo. U međuvremenu, napravila sam još dva uzv., situacija je bila ista.

Baš tih dana u 10. mj. došli su Lorens i Morana radi Seminara u Splitu te je kao i obično prethodilo druženje kod naših dragih domaćina Ćakića. Taj dan je bilo i polaganje ruku za potrebite. Danas svjedočim da me Svemogući Bog Otac u Isusu Kristu iscijelio nakon polaganja ruku i molitve Lorensa i Morane uz prethodno skidanje prokletstva nad mojom obitelji i ozdravljenjem od ciste. U tom trenutku bila sam i više nego prijemčiva za upliv Božje snage i ljubavi. Hvala Ti dragi Isuse na tome, hvala ti što si ovom kušnjom ojačao moju vjeru u Tebe.

Dan prije Badnjaka išla sam na četvrti uzv. kako sam i morala po nalogu doktora i zamislite čudo: cista je NESTALA - NEMA JE! Aleluja J! U duhovnoj stvarnosti ja sam bila cijelo vrijeme zdrava a Isus dragi potvrdio mi je to još i u prirodnoj stvarnosti da bi mi ojačao vjeru! Rekla sam dr. Poljaku: 'Znate to me Isus iscijelio, On vam može sve!' Bilo mu je drago to čut. Nikada ga ne smijemo zanijekati (Marko 8:38)!

Dragi ljudi moja poruka je da steknemo i nikad ne ispuštamo onu Abrahamovu vjeru (Rimljanima 4:17-21) u Svemogućeg Oca Isusa Krista bez obzira kako nam se teška situacija činila, misliti i ispovijedati ono što je Krist učinio za nas na Križu kako bi otklonili svaki otpor i mogli biti prijemčivi za upliv potpune snage Ljubavi iz koje smo jednom bili proizašli. Ustrajati. Moliti da nam pročisti srca poglavito kako bi se mogli stopiti u savršeno jedinstvo s Ocem kako je opisano u Ivanovom 17. poglavlju u molitvi Isusa Krista!

Hvala ti dragi Isuse što si toliko milostiv prema meni, što mi otvaraš srce svakim danom sve više i više i slabiš otpor kako bi snaga Tvoje Ljubavi mogla ispuniti moju dušu i da tu Ljubav u spoznaji mogu predati kao sjeme dalje drugima što i jest tvoj cilj! Hvala ti što jačaš moju vjeru i što me sprovodiš kroz kušnje! Hvala Ti na našem dragom Apostolu i velikom Učitelju Lorensu koji nam Te približio u naša srca, hvala Morani i cijeloj Ekipici i mom najdražem Alenu!

Pozdrav u Isusu!

Lana A.