Totalno iscjeljenje iz nemoguće situacije... svjedočanstvo Matija G.

Hits: 2578

Totalno iscjeljenje iz nemoguće situacije

Moj problem je započeo prije oko 2 godine, bavio sam se sa teretanom, nogometom, plivanjem i bio u dobroj fizičkoj kondiciji. Tijelo mi je bilo na prvom mjestu, lažni ideal, potpuno sam bio opsjednut sa izgledom i mišićima, bio sam jedan od onih koji se često gledaju u ogledalo da bi vidio koliko mišići rastu. Naravno, nakon izvjesnog vremena života u grijehu odnosno prejedanje radi dobivanja mišićne mase počeli su se javljati izvjesni problemi. Naglo sam spao sa 81 na 74 kg uz neugodne simptome kao što su mučnine, bolovi, bol pod desnim rebrom, slabost. Najgore je što nisam pridavao toliku pažnju samim simptomima bolesti koliko me brinuo moj gubitak kilograma koji mi je utjecao na fizički izgled (toliko sam bio zaveden krivim idealima). Stanje bi mi se povremeno popravljalo, pa pogoršavalo puno više nego se popravljalo kroz te dvije godine. Naposljetku, sam odlučio reći dosta i otišao doktoru što je bilo jedino rješenje koje sam poznavao tada. Doktori nisu znali što mi je, niti su mogli točno definirati bolest.

Naposljetku su pretpostavili da mi određena bakterija radi probleme te su odlučili moje stanje tretirati antiboticima i lijekovima za želudac. Tada, kod prvog dolaska kod doktora imao sam 76 kg i relativno dobru tjelesnu strukturu. Počeo sam piti terapiju kako mi je bilo rečeno - 2 antibiotika ujutro, 2 navečer i uz to još tablete za želudac. U tom trenutku nisam ni slutio da je terapija potpuno pogrešna i što točno čini mom organizmu. Nakon 2 mjeseca, simptomi su se užasno pogoršali i jedino što sam znao je tada ponovno otići kod doktora koji su me uvjeravali da terapiju treba samo ponoviti. Nije mi to nekako imalo smisla ali opet kažem, to je jedina pomoć za koju sam tada znao. Ovog puta simptomi su se znatno pogoršali, bilo je tu bolova u predjelu jetre, želuca, mučnina, gubitak apetita, vrtoglav gubitak kilograma (16 kg u 3 mjeseca), velika opća slabost, nesanice, vrtoglavice, razni drugi neugodni simptomi.

Nakon toga odlučio sam stati s terapijom ali puno prekasno da bi se moje tijelo moglo vratiti, u tom trenutku sam bio na oko 60 kg, što je bilo 20 manje od početka ove ne definirane bolesti ( tada sam imao 81kg ) i svoje tijelo više nisam prepoznao u odrazu ogledala. Potpuno sam odustao od doktora koji su nakon tolikog eksperimentiranja na meni zaključili da je problem vjerojatno „u mojoj glavi“, što sam ja naravno znao da nije ni približno istina. Obzirom da mi je tijelo bilo kao Bog, i dodatno su me doktori potpuno uništili sa krivim terapijama i to je bila prava istina.

Što se tiče samog odnosa sa Ocem i mojom vjerom, uvijek sam izmolio Oče naš, zdravo Marijo, slava ocu...i nakon toga vapio Bogu i pitao Ga zašto mi se ovo događa i zašto me ne želi izbaviti iz ovoga. Nisam imao ni približnu istinu. Nekoliko puta sam znao otići u Šurkovac kod fra. Ive Pavića i nakon toga bi mi znalo biti bolje par dana i kada su se simptomi vratili....vraćali su se u puno gorem obliku. Bilo bi mi loše već i od običnog pijenja vode, također su se pojavile neugodne drhtavice. Tako da mogu potvrditi iz osobnog iskustva ono što piše u Luki 11:24-26. I tako se nastavio moj put.

Teško mi je bilo stanje i kod kuće, roditelji nisu znali kako mi pomoći i cijelo ozračje u obitelji je većinu vremena bilo tužno i mračno. Jednostavno kada je čovjek u tolikoj muci i ne-definiranoj bolesti jedino što gleda je kako se oporaviti. Odlazio sam raznim alternativnim liječnicima : Theta healing/iscjeljivanje, bioenergetičari, ayurveda odnosno indijska medicina, kineska medicina. Probavao sam razne prehrambene navike ( kao što su izbacivanje glutena, mlijeka i raznih drugih potencijalnih alergena). Također isprobavao razne prirodne pripravke, od čajeva do praškova (stvarno mislim da je manje onih koje nisam probao nego onih koje jesam). To bi možda privremeno pomoglo a zatim se vraćalo na staro ili gore.

Naposljetku mi se pojavila i ta neugodna bol pod lijevim rebrom zbog koje se nisam mogao ni kretati. Nakon što se ta bol pogoršala završio sam na hitnoj, gdje su ustanovili da se radi o uvećanoj slezeni i da mi ona stvara probleme. Ponadao sam se da su konačno našli uzrok svih mojih tegoba, međutim nisu znali kako to liječiti osim tabletama za bolove koji bi trebali samo prikriti simptome i zanemariti uzrok. Naposljetku sam se morao pomiriti sa situacijom i zaključio da je moje stanje takvo kakvo je.

Svakoga dana sam se molio Ocu, međutim do tada sam ga oslovljavao sa Bog i bio mi je dalek kao i većini ljudi danas. Simptomi su znali oscilirati, ali su uvijek bili u velikoj mjeri prisutni te je bilo dana kada sam bio prikovan za krevet od bolova u smislu da bi svaki moj pokret osim ležanja bio neugodan. U kratkom periodu nakon Šurkovca ( nekih mjesec dana ) bilo mi je malo bolje te sam se odlučio zaposliti kako bih barem djelomično mogao pokriti troškove za sve preparate koje sam koristio u tom trenutku.

Naravno, kao i mnogo puta dotad čim su se simptomi vratili, a vratili su se uz neke dodatne nove, kao što je bol u bubrezima, nisam mogao od te bolesti funkcionirati na poslu te na kraju nisam uspio zadržati taj posao. Nisam više vidio neki izlaz.

Prijatelj nevjernik, čiji brat Dominik je u Ekipici, je rekao Dominiku da meni može pomoći jedino Bog. Uskoro mi se preko facea javio Dominik i rekao mi da postoji čovjek koji mi može pomoći. Ispričao mi je o Lorensu i na trenutak sam osjetio tračak nade, nešto što mi je odmah na prvu kliknulo. Lorens je baš bio sutradan u Zagrebu i u tom trenu mi se činilo da baš imam „sreće“ što je sljedeća 3 dana u Zagrebu. Malo sam „guglao“ o njemu očekivajući da ću naći neku apsurdnost ili nešto što mi nema veze sa zdravim razumom, međutim ništa takvo se nije dogodilo te sam odlučio otići na svoje prvo druženje.

Bila je to srijeda, Ivana i Dominik su došli po mene autom jer ja nisam bio u stanju (bolovi,mučnine,slabosti,jedva sam hodao). Došli smo na Ksaver i vidio sam te ljude koji se grle i sretni su zbog meni nepoznatog razloga. Upoznao sam Lorensa i naravno, ja bi najrađe u tom trenutku preskočio svu tu priču ( propovijed, grljenje) i vidio da li mi čovjek zaista može pomoći – primjerice odmah se pomoliti i gotova stvar. Međutim brzo sam uvidio da ovdje zapravo ne liječi Lorens. Održao je propovijed, posvetio se meni nakon toga, pitao me o mom problemu te mi dao knjižicu „Ozdravljenje za svo naše tijelo“.

Znao sam da me Bog može izliječiti, vidio sam čak to jednom svojim očima u Šurkovcu, ali po meni je princip bio tad, ako hoće izlječiti će te a ako neće jednostavno nije tvoj dan. Čitao sam tu knjižicu, međutim bilo mi je to tada kao da čitam bilo koju drugu knjigu, te nije imalo nikakav učinak na mene. U četvrtak sam bio shrvan simptomima, od iscrpljenosti, bolova, slabosti te sam odlučio ne ići na druženje i nastavio sam čitati knjižicu. U petak, pošto je bio zadnji Lorensov dan u Zagrebu nakon što su me Ivana i Dominik uvjerili da bih trebao doći, čvrsto sam odlučio da ću ići bez obzira na sve. Dok smo putovali na druženje Ivana mi je rekla kako me ona već vidi da sam zdrav i sretan i da će me vjera u Isusa i Njegov čin na Križu iscijeliti. Ja sam pomislio ma ziher.....al dobro nek joj bude pa ćemo vidjeti..

Otišao sam na druženje te me Lorens pitao da li me koja rečenica posebno dotakla iz knjižice. Međutim, u tom trenutku je moj odgovor bio negativan. Zaključio je da je možda bolje da se u ovom trenutku ne pomoli za mene jer možda ne bi imalo učinka, pa bi se moja nada koja je ionako bila slaba, potpuno raspala. Naravno tada sam bio razočaran, nekako sam tada očekivao instant rješenje (molitva, ozdravljenje). Bio je u pravu, nisam uopće bio u vjeri, da je do molitve i došlo vjerojatno bih samo isčekivao kada će simptomi nestati da vidim da li to radi. Objasnio mi je kako stvari funkcioniraju te rekao da se čujemo kada dođe do pomaka.

Nažalost, tada nisam posebno vidio da bi moglo biti išta iz toga te je moja nada bila jako tanka. Dobio sam još materijala kao što su Haginove knjižice „Što je vjera?“ i „Stvarna vjera“ međutim da bi te knjižice imale učinak čovjek prvo mora odlučiti početi vjerovati. Ja nekako u tom trenutku nisam znao kako početi vjerovati ali nešto odnosno netko me držao oko te priče, svako malo bi mi se javila nada i ponovo sam čitao knjižicu o Ozdravljenju.

Kada prođe godina i pol u ovakvim simptomima/bolovima i kada sve ide nekako prema fizičkoj smrti u tom trenutku ti se čini kako bi ti životni vijek mogao biti kraći, a možda i potpuno kratak. Sad kad se sjetim toga stvarno je tužno što je čovjek od 27 godina gledao da bi uskoro mogao doći kraj njegovom životu. Sotona me tada vezao do razine koju nisam mogao ni zamisliti.

Tako sam čitao knjižicu „Ozdravljenje za svo naše tijelo“ i naišao na Izlazak 15:15 „ a ti ćeš ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen.“ Samo sam stao i gledao tu rečenicu, proveo sam tako nekoliko minuta i jednostavno me tako dojmila da sam bio duboko ganut. Nije mi baš bilo jasno u tom trenutku, jednostavno je Isus djelovao kroz mene/u meni i uputio mi Svoju Riječ utjehe i nade. Njegova Riječ je prvi puta sjela tamo gdje treba. Javila mi se Ivana tada, znala me i zvati na druženja, međutim tada sam bio mišljenja da mi je stanje loše i da je bolje za mene da ostanem kod kuće. Jednoga dana ponudila se da dođe do mene. Nakon te prve Očeve rečenice koja je došla do mene, nešto je u meni htjelo još ali nisam znao kako ni odakle uzeti. Čitao sam dakle Novi zavjet, međutim to mi je u tom trenutku bilo preopširno i na kraju bi mi postalo dosadno.

Kada je Ivana došla do mene održala mi je kratku propovijed na temu iscjeljenja, te položila ruke za snagu i za vjeru u ime Isusa Krista i objasnila mi je da bi trebao prvo pročitati Haginove knjižice koje imam i o njima meditirati i razmišljati. Tako sam i počeo i odjednom se počeo javljati Očev duh u meni, jednostavno svako moje pitanje je dobivalo odgovor kroz tu Božju Riječ.

Tada još uvijek to nije bilo dovoljno da okrenem proces razmišljanja ali sam želio probati i čitati čim više kako bi ojačao vjeru. Ivana me pozvala na druženje u ponedjeljak, odlučio sam prije toga otići u Katedralu na ispovijed u nedjelju kod Don Ramosa, jednostavno me Duh vodio tim putem. Već sam se nakon ispovijedi osjećao lakše duhovno ali simptomi su i dalje bili tu, jednako neugodni. Došao sam na druženje u ponedjeljak i osjetio mir koji do tada nisam, u velikoj mjeri sam osjetio Očevu prisutnost i sa druženja sam otišao sa tada meni još nepoznatim osjećajem rasterećenosti za moju situaciju.

Odlučio sam da je sad pravo vrijeme da počnem vjerovati, iako je istina da je svaki trenutak dobar da se počne vjerovati, meni se taj trenutak činio kao savršen. Dan poslije toga poručao sam i krenuo prema gradu, javili su se stari simptomi boli i nelagode i s te strane se nije ništa promjenilo, međutim ja jesam. U trenutku sam se zatekao potpuno bezbrižan i nisam pretjerano razmišljao o problemu, doživljavao sam ga isto kao blagu prehladu što je za mene tada bio poptuno drukčiji pristup problemu. Simptomi su se nastavili tokom dana ali moj stav se nije mjenjao. Do večeri simptomi nelagode su nestali. Počeo sam uviđati da Božja Riječ stvarno radi kada ju se uzme kako je zapisano.

Nažalost, nakon što dugo vremena provedete sa određenim simptomima teško se neprirodnom umu u čovjeku u potpunosti prebaciti na razmišljanje po Božjoj Riječi koja je ISTINA. Tako da su se simptomi ubrzo vratili, ali moja vjera nije potpuno klonula ovoga puta, Isus je ostavio trag u meni, dovoljan trag da znam da sam na pravom putu i da se tu krije moje iscjeljenje.

Oko 2 tjedna nakon toga čuo sam se sa Ivanom i predložila mi je da poslušam seminar o iscjeljenju iz Zagreba u lipnju 2013. godine otvorenog srca i zapisivajući citate koji me taknu razmišljajući o njima kako bi dozvolio Riječi da me mijenja. Svaki dan sam poslušao jednu propovijed zapisivajući pritom izjave koje su me se posebno dojmile. Potom bi većinu dana proveo meditirajući razmišljajući o ISTINITOSTI Njegove Riječi, jednostavno sam se tih 7 dana posvetio Ocu u Isusu Kristu i prihvaćanju činjenice da sam Njegovim ranama bio iscjeljen. Nakon svakog dana poslušane propovijedi osjećao sam kako moja vjera raste i kako primam iscjeljenje. Isus mi je slao slike mene iscjeljenog i radosnog. S obzirom da takve slike moj prijašnji/neobnovljeni um neko vrijeme nije stvarao, bio sam nakon dugo vremena osjetio istinsku sreću i vjeru jer sam znao da je to od Njega. Zadnjeg sedmog dana poslušao sam cijelu propovijed, također sam poslušao ispovijed vjere o primanju iscjeljenja na kraju, pomno slušajući svaku rečenicu, te sam u duhu osjetio da sam spreman izreći cijelu tu ispovijed sa potpunim uvjerenjem u njenu istinitost. Nakon toga osjetio sam ponovo neopisiv mir i veliku bezbrižnost za svoje stanje.

Moje stanje se brzo počelo popravljati i sa fizičke strane, većina simptoma je nestala, također mi se povratio dio izgubljenih kilograma ( i nastavljaju se vraćati). Otišao sam također jedan dan (imao sam malu krizu vjere) do Ivane koja mi je objasnila kako da zadržim svoje iscjeljenje i koja je moja uloga u tome. Objasnila mi je veliku povezanost Ljubavi i vjere, te mi dala objave BD 1578 i 1003. Tada sam prvi puta shvatio koliko je vjera bez Ljubavi mrtva. Ivana je opet polagala ruke na mene u ime Isusa Krista :) za snagu volje i vjere u Njegovu Riječ.

Usporedbe radi, koliko je Isus velik kad sam došao u Čistu Istinu imao sam malo iznad 56 kg dok sada već imam oko 66 kg, dakle radi se o oko 10 kg koje su mi se povratile kada sam vršio i pratio upute koje sam dobivao od svog Oca. Definitivno sam dobio svaku potvrdu da Isus liječi i to sada osobno mogu potvrditi na svom slučaju.

Velika zahvala ljudima iz Ekipice koji su mi pokazali kako se istinski pomaže bližnjem. Posebna zahvala Ivani Hum na vođenju i molitvama u ime Isusa Krista i Lorensu što je održao sve te propovijedi s kojima sam se probijao i duhovno hranio te na svim knjižicama i materijalima.

I naravno najveća zahvala Ocu na Njegovoj žrtvi i pomoći kada nisam znao kako primiti Njegovu Riječ u svoj život.

Hvala ti Isuse i volim te :)

Matija Gašpar

 

Svjedočanstvo možete pogledati na: